Ako smo stalno u stanju stresa, stalno u stanju rješavanja problema, naše tijelo zahtjeva i od nadbubrežnih žlijezdi stalni prekovremeni rad.

Dugotrajan i neprekidan stres opterećuje nadbubrežne žlijezde, a to s vremenom može prerasti u problem. Nadbubrežne žlijezde mogle bi se jednostavno "umoriti" i prestati biti u mogućnosti raditi punim kapacitetom.

Što izaziva umor nadbubrežnih žlijezdi?

Nadbubrežne žlijezde (adrenalne žlijezde), iako fizički smještene na lijevom i desnom bubregu, dio su autonomnog živčanog sustava, koji regulira sve tjelesne funkcije koje naše tijelo obavlja neovisno o našoj volji.

Te žlijezde stvaraju više vrsta hormona, a kad smo u stresnoj situaciji, proizvode ih u velikim količinama.

Što izaziva umor nadbubrežnih žlijezdiNakon prevladavanje stresne situacije nadbubrežne žlijezde ne proizvode više tako velike količine hormona. Međutim, ako je stres kroničan, hiperprodukcija hormona preopterećuje nadbubrežne žlijezde i one ulaze u stanje privremeno smanjene funkcije.

U takvom, disfunkcionalnom stanju nadbubrežne žlijezde nisu u stanju proizvesti količinski kortizola koliko je tijelu potrebno za odgovor na stresne podražaje, ostajemo bez snage i s osjećajem trajnog umora.

Za iscrpljenost nadbubrežnih žlijezdi karakteristične su niže razine kortizola kao i obrnut raspored njegova lučenja: više razine kortizola tijekom noći i preniske razine kortizola ujutro.

Simptomi iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezdi:

  • Teško razbuđivanje i ustajanje iz kreveta.
  • Buđenje usred noći s tim da se teško ponovno zaspi.
  • Potreba za uporabom stimulansa kao što su kava, napitci s kofeinom i energetski napitci ili cigareta, ponajviše ujutro nakon buđenja i u rano poslijepodne.
  • Pojačana želja za slanim, masnim i visokoproteinskim namirnicama kao što su sir i meso.
  • Zaboravljivost i problemi s koncentracijom.
  • Oslabljen imunitet i učestalo javljanje kroničnih infekcija.
  • Javljanje dosad nepostojećih alergije.
  • Preosjetljivost na kemijske supstancije u npr. parfemima, dezodoransima i sl.
  • Snižena tjelesna temperatura.
  • Nedostatak energije, sve predstavlja napor i iscrpljuje.
  • Teško oporavljanje nakon stresnih situacija.
  • Drhtanje u stresnim situacijama.
  • Lagana vrtoglavica nakon ustajanja.
  • Osjećaj bezvoljnost i/ili depresivnost i/ili tjeskobe.
  • Gubitak zanimanja za spolni život.

Važno je napomenuti da svaki od navedenih simptoma može upućivati i na hormonske deficite drugih steroidnih hormona, ali i na neke zdravstvene tegobe druge etiologije. Simptomi upućuju na moguće postojanje umora nadbubrežnih žlijezdi ili na to da se osoba nalazi u stanju akutnog stresa.

Što sve može iscrpiti nadbubrežne žlijezde?

Važno je znati da stresore ne predstavljaju samo vanjski događaji i nepredvidljive situacije, već su to i negativne misli i psihička stanja. Osim kroničnog stresa, ovo su najčešći stresori koji mogu iscrpiti nadbubrežne žlijezde:

Što može iscrpiti nadbubrežne žlijezde

  • ljutnja
  • kronični umor
  • kronična bolest
  • kronični bolovi
  • depresija
  • pretjerane tjelesne aktivnosti i napori
  • osjećaj straha i grižnje savjesti
  • nepodnošenje glutena
  • operativni zahvat
  • premalo sna
  • pretjerana konzumacija kofeina i šećera.

Nadbubrežne žlijezde i menopauza

I stres koji može pratiti hormonske promjene u perimenopauzi i menopauzi pridonosi javljanju simptoma iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezdi .

U takvim slučajevima uz balansiranje hormona nadbubrežnih žlijezdi treba balansirati i spolne hormone (progesterona, estrogena i/ili testosterona) kako bi se smanjili simptomi tih hormonskih promjena.